viatorbarcper

Obiteljski dom Osijek za stare i nemoćne Mila

viatorbarcper | 08 Јануар, 2019 13:51

Dom-atrij.hr

❤️ Click here: Obiteljski dom Osijek za stare i nemoćne Mila

I bez ièije struène pomoæi dokazati se mo¾e da se za pet puta manji iznos mo¾e izgraditi centar koji bi imao u svakom trenutku moguænost sveobuhvatnog prihvata sedam tisuæa ljudi. Mia je sjela u auto i krenula za njim, signalizirajući mu da stane. Apartmani u Hrvatskoj za njemaèke turiste.

Za naše goste organiziramo i smještaj u apartmanima, bungalovima i hotelima. Informacije o apartmanima i moguænostima smještaja. PRUDENS line ima u svojoj ponudi kompletan turistièki servis.

Pregled ponude smještajnih kapaciteta u apartmanima Moretiæ. Web stranice turistièke agencije ADRIATIC LINK. Prikazi dijela objekata PRIVATNOG SMJEŠTAJA s kojima radi agencija. Pregled moguænosti smještaja u apartmanima i sobama na Lastovu. Dosadašnje iskustvo nam je bio najbolji putokaz kojim smjerom iæi dalje, kako u obogaæivanju naše ponude, tako i u podizanju kvalitete naše usluge, te stoga smatramo da www. Apartmani su suvremeno opremljeni sa zasebnim ulazima i terasama. Hranu je primala kroz infuziju na nozi, u prvim danima života preživjela je žuticu, no snažna volja za životom potpomognuta ljubavlju roditelja omogućila je pobjedu. Novèane donacije, a svaki donator i zaposlenik mjerodavnog dr¾avnog tijela uvijek ima pravo na informaciju o ovom projektu, mo¾ete uplatiti na raèun otvoren kod Splitske banke. Vodice i naša luksuzna vila nude vam prekrasan privatni smještaj.

Društva, klubovi, zajednice, savezi - Split - Privatni smještaj na jadranu u apartmanima, jahte, jedrenje i hoteli. Discipliniranoj njemaèkoj vojsci bilo je ovakvo barbarsko pona¹anje i silovanje ¾ena i mu¹karaca potpuno nepoznato.

APEL STO®ERA ZA OBRANU HRVATSKOG VUKOVARA Kolona sjeæanja uvijek je bila samo jedna. Kolona sjeæanja je iz naroda i od naroda. Ona je mimohod boli, pijeteta, po¹tovanja, vjere u Boga. Mimohod ljubavi i oprosta, ali i mimohod protiv zaborava — Zato ne dirajte Kolonu sjeæanja. Ne dirajte Vukovar, jer Vukovar je Hrvatska. Poredak su odredili krvnici i koljaèi koji su istrjebljivali sve nesrpsko. Svi mi koji 18. Studenog hodimo stopama ¾rtve, boli i smrti, ne mo¾emo i ne smijemo biti podlo¾ni nametnutom politièkom poretku. Pred ¾rtvom smo svi jednaki. Klanjajuæi se pred najveæom ¾rtvom na¹e povijesti, svi smo kao jedno: bili mi predsjednici, prosvjetari, lijeènici, premijeri, kuæanice, veterani, studenti, umirovljenici, … Taj dan svi smo kao jedno, svi smo maleni pred ¾rtvom, svi smo veliki jer svojim hodom odajemo poèast najveæima meðu nama. Apeliramo na na¹e sugraðane koji se nalaze na upravljaèkim pozicijama naèelnici, gradonaèelnici, predsjednici, zastupnici, itd. Apeliramo na predstavnike medija da taj dan kamere, mikrofone i pera posvete iskljuèivo ¾rtvi i pre¾ivjelima vukovarskog holokausta, a ne politikantstvu. Izra¾avamo ¾aljenje zbog istupa jo¹ nelustrirane novinarke Jelene Lovriæ koja za dostojanstvenu Kolonu sjeæanja 2013. Izra¾avamo ¾aljenje zbog istupa predsjednika HDSSB-a Dragana Vulina koji inzistira na politièkom poretku u Koloni sjeæanja, jer to duboko vrijeða ¾rtvu. Izra¾avamo ¾aljenje zbog istupa mnogih iz vlasti Republike Hrvatske, politièara, javnih osoba i medija, koji im slu¾e za progon ¾ive ¾rtve Vukovara. Pozivamo èlanove takovih stranaka koji donose odluke, da svoje i stranaèkeinterese podrede dostojanstvu i ¾rtvi. Apeliramo na cijelu hrvatsku javnost, sve medije i javne osobe da prestanu sa sijanjem nemira i sotoniziranjem ¾ive ¾rtve Vukovara i pozivamo ih da u¹ute s prepucavanjem o ¾rtvi Vukovara, ¾rtvi Hrvatske. S vjerom u Boga i hrvatski narod Sto¾er za obranu hrvatskog Vukovara. Jer si po svojem svetom kri¾u otkupio svijet. Gledam, kako Isusovi krvnici svuko¹e s njega odijelo. Gledam u pro¹lost kako svlaèe odijelo s moje drage Domovine. Svuko¹e sve s njiva, voænjaka, vinograda. Odvuko¹e znoj marna ratara i vrijedna stoèara. Kako te moraju boljeti te rane! Svuko¹e odijelo ratnika, strgo¹e mu krunicu s vrata, te¹ko ga bièeva¹e i baci¹e u bunare, u jame, u Dunav. Skinu¹e sa ¾ena, mu¹karaca, djece obuæu, te ih bose posla¹e u minska polja. Svuko¹e sa ¾ena ukrase, pokupi¹e zlato, strgo¹e odjeæu da bi zadovoljili svoju zlu æud, svoju pohlepu. Te¹ka je, Isuse, golotinja mojega naroda. Stoga, moj se narod nije osjetio siroma¹nim. Kalvarija se ponavlja: pobijeðeni je pobjednik, silnik je osramoæen. Unatoè svoj golotinji, u tvom zagrljaju zaodjenut sam, bogat sam. POMOLIMO SE: Gospodin moj i Bog moj uz mene je. Hvala ti ¹to si mi pomagao na ovom vukovarskom kri¾nom putu. Budi uz nas ¾ive, budi uz na¹e pokojne i daj da te slavimo, sada i u vijeke vjekova. Smiluj nam se, Gospodine! Jubilarno hodoèa¹æe vjernika Ðakovaèko-srijemske biskupije Vlè. Marko Ðidara razrije¹en je slu¾be ¾upnika ®upe sv. Mihaela, arkanðela u Drenovcima te danom 20. Patnje civilnog stanovni¹tva su nastavljene, a vukovarska kalvarija sada dosti¾e vrhunac. Oèekivanja da æe agresorska vojska uva¾iti te¹ku situaciju s civilima, te osigurati koridor za njihovo izvlaèenje su na vrlo tankim nogama, ali su jedina nada za njihov spas. Ovu su vijest djelatnici ratnog Hrvatskog radija -Radio postaje Vinkovci objavili 18. Situacija u Vukovaru pratila se pomno, sa zebnjom i nadanjima da se neæe dogoditi najgore. Znali smo da se hrvatski vojnici u tom gradu brane na vi¹e mjesta koja su snage agresora i èetnici zajednièkim djelovanjem ispresjecali i da ih nastoje osvojiti. Znali smo kojom vojnom snagom raspola¾e neprijatelj, ali smo znali i koliki je moral na¹ih bojovnika, kolika je odluènost da se brani svaki pedalj vukovarske i hrvatske zemlje u cjelini. U najpesimistiènijim razmi¹ljanjima nismo htjeli vjerovati u nadmoænost neprijatelja, a ona je, ¹to su kasnije i potvrdilo, bila presudna. Na¹i hrabri borci, mladost hrvatska, brojni civili medu kojima znatan broj ¾ena, djece, bolesnih i nemoænih, nisu se mogli suprotstaviti tenkovima, hordi zloèinaca, suludim èetnicima. Tu¾na slika okupacije Vukovara ostaje trajno upisana u svijesti prognanih Vukovaraca, u svijesti ljudi koji su konvojem, uz ¹ikaniranja i maltretiranja, morali napustiti grad. Odjekuje u u¹ima svih po¹tenih Hrvata, svih domoljuba, koji Vukovar nose kao svoju najdublju ranu. Poslije tog, osamnaestog studenoga 1991. Vukovarci ¾ive ¾ivot u progonstvu, a neki novi stanovnici grada na Dunavu i dalje mirno spavaju u njihovim domovima, na njihovim le¾ajevima. Dodu¹e, grad se obnavlja, izvjesnih pomaka veæ ima, teèe proces mirne reintegracije, ali to vi¹e nije i ne mo¾e biti onaj stari Vukovar, grad s du¹om, grad s prelijepim starim baroknim sredi¹tem, grad s rijekom èije bi obale mogle prièati prièe. U trenutku kada se brojni ustupci èine strani zbog koje su stanovnici Vukovara puna tri mjeseca ¾ivjeli u podrumima i zbog koje su sa zave¾ljajem u ruci krenuli na put bez nade, te¹ko je odgovoriti na to pitanje. Puno je godina pro¹lo, puno je vode proteklo dunavskim koritom. I dok s jedne strane imamo ljude, prkosne i dostojanstvene u tragediji koja ih je sna¹la, spremne da se vrate u grad heroj, da ¾ive tamo s nekim drugima, da u inat njima izvlaèe svoj grad iz mraka, s druge strane imamo ljude nemoæne da bilo ¹to uèine za grad u kojemu su roðeni, u kojemu su odrastali, zaljubljivali se, u kojemu su stjecali svoju prvu plaæu, gradili dom. Rat je uèinio svoje, nema sumnje, a to su oni drugi i ¾eljeli. Na ¾alost, to je èinjenica i od nje se ne mo¾e pobjeæi. Izgubljeno je zdravlje, energija potrebita da se na zajednièkom hodniku stambene zgrade susreæe dojuèera¹nji susjed, poznanik koji je u sudbonosnom trenutku, krajnje drsko i samovujereno, uperio prst u svog susjeda -usta¹u. Pro¾ivljeno se ne mo¾e zaboraviti, ma koliko to èovjek ¾elio, ma koliko stvarnost ukazivala kako je zabranjeno glasno se sjeæati 18. Rane su to koje ne zacjeljuju. U sedam limenih polukru¾nih hangara ubijeno je oko 800 ljudi, oko tisuæu dovedenih u hangare nestalo je, dok je kroz srbijanske logore pro¹lo oko 7. ©e¹elja i èetnike usporediti s Hitlerovom fa¹istièkom vojskom bila bi uvreda za svakoga Nijemca. Discipliniranoj njemaèkoj vojsci bilo je ovakvo barbarsko pona¹anje i silovanje ¾ena i mu¹karaca potpuno nepoznato. Gdje drugdje, osim u fa¹istièkoj Srbiji, mo¾emo vidjeti stare i mlade èetnike kako se ¹epiru po ulicama Beograda? Jupi, hvala i za ove fotografije. Srbi mrze èak i slovo H Ovih je dana razmjenjena jo¹ jedna grupa zarobljenih Hrvata i branitelja Vukovara. Iz koncentracijskih logora diljem Srbije izdvojeno je oko 300 izmuèenih i izmaltretiranih ljudi èija je osnovna gre¹ka, po srbijanskom sudu, ¹to su Hrvati ili nesrbi. Iz niza potresnih svjedoèanstava izdvajamo samo nekoliko a razlog je sasvim jasan. Daleko vi¹e istine æe se moæi kazati jednoga dana kada i zadnji hrvatski graðanin bude slobodan pa ba¹ u interesu jo¹ mnogih zatoèenika te njihove za¹tite i ¾ivota ove prièe i iskazi korigirani su i ubla¾eni. JOSIP: Hrvat Iz Vukovarske bolnice smo odve¾eni u kamionima kao stoka u Veleprometovo skladi¹te na kraj Vukovara prema Negoslavcima. Tu su èetnici imali svoj ¹tab. I tu je sve poèelo. Morali smo izvaditi sve iz d¾epova ¹to god smo imali. Dali su mi dvije sekunde vremena da skinem prsten i burmu. Jedan èetnik mi je kazao da ako ga ne skinem u zadanom roku da æe mi odrezati prste. Raskrvario sam prste skidajuæi oba prstena. Onda su me poèeli odjednom tuæi. Iz èista mira, bez povoda, nakon nekog vremena i nakon poèetnih i¾ivljavanja nad nama poveli su me u neku sobu velièine ¹est sa osam. Unutra nas je bilo oko stotinu. Temperatura je bila nepodno¹ljivo visoka, èini mi se da je bilo iznad 50 stupnjeva celzija. Neki ljudi su u toj prostoriji bili danima a neki pak danima nisu dobili ni kap vode. Oko te zgrade klali su ljude. Osim tri Albanca, tog dana, meni su ubili bratiæa. DRAGAN: Rusin Prvo su nas postrojili u grupe po 20. Iz jedne takve u kojoj sam bio ja, ba¹ su mene izdvojili i postavili uza zid. Poèeli su me tuæi; nogama , rukama èime su stigli. Zatim su me odveli do nekog ¾eljeznog hangara. Na njemu je bilo veliko napisano brojka 4. Ispred toga hangara poèeli su klati... Sve ¹to je vrijedilo oduzimali su. Zaklali su jednoga mladiæa, zapravo stari je bio oko 30 godina... Jednom deèku su iz pi¹tolja pucali u glavu. Bez glasa se sru¹io... Kovaèiæ Goranu su odrezali glavu i zatim je nabili na kolac... Za sve to vrijeme dok su klali i ubijali tjerali su me da èitam naglas Bibliju. Potom je do¹ao neki potpukovnik i izdvojio me i odveo u auotobus. Nitko mi nije smio priæi. Razmi¹ljao sam krajnom snagom svoje svijesti kako saèuvati ¾ivu glavu ili pobjeæi. O nièem drugom nisam mislio. Èini mi se da mi je ¾ivot skraæen za nekoliko stotina godina. To ¹to su oni radili mislim da pripada vremenu Turskog doba... Tolika zadojenost mr¾njom a sa tim nekim koljaèima smo odrasli. Naprimjer jedan od njih, zvali smo ga Bulid¾a pa onda od novinara Stankoviæa sin, nadimak mu je Kesega i niz drugih... JOSIP Hrvat Kad smo do¹li u logor Staiæevo stavili su nas u pravu pravcatu ¹talu u kojoj su prije bile krave i bikovi. Prvu noæ smo spavali na tom prljavom i hladnom betonu bez pokrivaèa, bez ièega. Onda su nas nakon nekog vremena prebacili u neko skladi¹te bez krova. Ujutro kad bi se probudili sve je bilo u inju. Palèevi na nogama su im se potpuno smrzli... Ne¹to kasnije su me prebacili u logor u Ni¹. Jedno mjesec kasnije uopæe nisam osjeæao stopala. Gazili su po nama... Bilo je tu u logoru Staiæevo puno starijih i bolesnih ljudi. Najstariji je bio 72 godine, Jozo Zadro èiji je sin Blago bio glavnokomandujuæi u obrani Borova... Laka mu Hrvatska zemlja. MAGOÈ Hrvat Uvijek kad bi njihovi vojnici ili milicija u¹li u sobu tukli bi nas bez obzira dali je netko kriv ili nije. Kad smo trebali u WC tjerali su nas da ih kleèeæi ne bi molili za povratak. Po èetrdeset -pedeset sati nam nisu dozvoljavali zapaliti cigaretu. Danima nismo smjeli prati noge a o ostaloj osobnoj osnovnoj higijeni da i ne govorim. O¹i¹ali su nas do gola. U tom logoru je oko osam na¹ih ljudi podleglo batinama. Tukli su nas po bubrezima i to kundacima pu¹aka, batinama, nekim palicama, s èim bi stigli... Do nikakvih informacija nismo mogli doæi iako smo imali neki mali tranzistor sakriven ali bez baterija. Tek kasnije nam je baterije kriomice donijela jedna francuskinja iz crvenog kri¾a. Mislim da bi nas sve poklali da su na¹li taj tranzistor... Njihovo je pona¹anje potpuno ¾ivotinjsko, to je u¾as. Oni su zadojeni mr¾njom prema Hrvatima. Mislim da mrze i samo slovo H. ANTO Hrvat Imam 51 godinu. Sad kad sam slobodan osjeæam se kao da imam 21. Te¹ko hodam, razne¹eno mi je koljeno... Ali, jedva èekam povratak u Vukovar...! Tekst: Marinko Ivani¹eviæ Slike: Sini¹a Smesnik Podravec br. MD Evidentirano Prosvjed ¾upana Mateja Jankoviæa zapovjedni¹tvu Istoènog sektora UNPROFORa Bespotrebni incident Kao ¹to je poznato, mi smo dogovorili da æemo m isturenim toèkama prema UNPA podruèju zapaliti svije, postaviti cvijeæe i pomoliti se za sve poginule i nestale u ovnm ratu. Tra¾ili smo da mo¾emo obiæi na¹a groblja na privremeno zaposjednutom dijelu hrvatske dr¾ave i razumijemo da ste to iz sigurnosnih razloga odbili. No, kako smo se dogovorili da èete osigurati tu moguænost na kontrolnoj toèki kod tzv. Na 500 metara od dogovorenog mjesta bili smo zaustavljeni preprijeèenim oklopnim transporterom preko ceste i uperenom cijevi lakoga topa u ljude koji su tra¾iti da se ta cijev okrene u zrak. Nakon ¹to su ljudi zapalili svijeæe i polo¾ili cvijeæe na transporter, jedan pripadnik ruskog bataljuna bespotrebno je poèeo pucati. Mi smo samo svojom prisebaosti uspjeli ljude zadr¾ati i time sprijeèiti ozbiljni incident nakon molitve i zapaljenih svijeæa ljudi su se miru razi¹li. Sigurni smo da do incidentu ne bi do¹lo da su ljudi predvoðeni najvi¹im predstavnicma vlasti i crkve Vukovarsko-sriemske ¾upanije mogli doæi do dogovorenog mjesta. Prosvjedujemo zbog takvog odnosa prema onima koji su u prijavom i obrambenom ratu izgubiti svoje najmilije i sve ¹to so imali. Gaunt Foto: Smajiæ Buduænost je na¹a! MD Evidentirano Rezolucija 871 i nove inicijative Rezolucija 871 Vijeæa sigurnosti Ujedinjenih naroda, nakon mjesec dana, sve vi¹e postaje iluzija, nema èini nam se, od nje nitko ni¹ta. Mjesec dana produ¾enog mandata UNPROFOR-a je pro¹lo, ni¹ta bitnoga se nije dogodilo, a vjerojatno i neæe. Neæe prije svega zbog nove inicijative lorda Owena i Stoltenberga za saziv nove konferencije o biv¹oj Jugoslaviji, uz prijedlog tzv. Politièki analitièari i to su veæ razjasnili, iako je jo¹ uvijek rijeè o inicijativi. Prognanici su tamo gdje su i bili, zima je na vratima, sve je manje humanitarne pomoæi. Tu su i nove izbjeglice Hrvati iz srednje Bosne. Jo¹ jedan blagdan Svih Svetih je iza nas, ponovo prognanici nisu mogli na grobove svojih najmilijih, svojih najbli¾ih. Ponovilo se sve ono ¹to smo vidjeli i do¾ivjeli i pro¹le godine u ovo vrijeme. O neuèinkovitosti UNPROFORa vi¹e nema smisla ni pisati. Mirovne snage su takve kakve jesu, meðunarodna zajednica je takva kakva je, ona jo¹ uvijek sanja o nekakvoj novoj Jugoslaviji u kojoj bi bila i Hrvatska. Sloveniju, meðutim, vi¹e nitko i ne spominje, Slovenija je meðunarodno priznata i stvarno slobodna nova dr¾ava Europe. Hrvatska je isto tako meðunarodno priznata dr¾ava, ali stalno pod nekakvim pritiscima meðunarodne zajednice, dr¾ava s jo¹ uvijek dijelom okupiranog svojeg teritorija. Sve akcije meðunarodne zajednice usmjerene su na rje¹avanje problema biv¹e, takoðer meðunarodno priznate dr¾ave Bosne i Hercegovine. Rje¹enja koja se predla¾u za tu biv¹u dr¾avu, bojimo se mogla bi biti preslikana na Hrvatsku. Owen i Stoltenberg ovih dana obilaze Zagreb i Beograd, i uglavnom sve trpaju u isti ko¹. Upravo to ne bi trebalo. Ne bi trebalo prihvatiti optu¾be da su svi isto krivi za tragediju na prostorima biv¹e Jugoslavije. Uostalom, zna se tko je kriv i s tih pozicija stalno treba polaziti u svim pregovorima i dogovorima. Kako ka¾e predsjednik Tuðman, pregovarat æe se i s crnim vragom samo da vi¹e ne padne niti jedna ¾rtva. Meðutim, èini nam se da je pregovaranje s Milo¹evièem ipak ne¹to gore nego pregovaranje i sa crnim vragom. Kar¹aj Buduænost je na¹a! MD Evidentirano Hrvoje, Zvonimir, Mario, Ivan, Stipo. Njihova vjeèna poèivali¹ta obilaze majke, oèevi, sestre, braæa, rodbina, prijatelji, suborci. Kako li je samo te¹ko suborcu, koji je imao sreæu da ostane ¾iv, doæi na grob suborca s kojim je dijelio minute straha, hrabrosti, neizvjesnosti i i¹èekivanja? Suza zaiskri u oku, ruke sklopljene za molitvu zadrhte. Za¹to se to moralo dogoditi? Na blagdan Svih Svetih, svetkovinu koja nas potièe na razmi¹ljanje, cijela je Hrvatska kleknula i pomolila se za svoje mrtve, za one koji su oti¹li davno i one za kojima nam se suze jo¹ nisu osu¹ile. U mislima svih graðana Hrvatske bili su upravo poginuli hrvatski branitelji. S tugom i ponosom odano im je du¾no po¹tovanje. Na sam blagdan Svih Svetih na gradskom groblju u Vinkovcima, ispred sredi¹njeg kri¾a polo¾eni su vijenci i zapaljene svijeæe. Vijence su polo¾ila izaslanstva Zbornog mjesta Vinkovci, Zbornog mjesta Vukovar, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Poglavarstva Vukovarsko-srijemske ¾upanije, Poglavarstva grada, 109. Preèasni Tadija Pranjiæ, dekan vinkovaèki, blagoslovio je sredi¹nji kri¾. Toga je dana plakala majka za sinom, sestra za bratom, prijatelj za prijateljem. U dugom nizu vojnièkih grobova najvi¹e crnine, krizantema, svijeæa. Djevojka u crnini pola¾e crveni karanfil na hladnu mramornu ploèu. Tragovi po¹tovanja i sjeæanja gotovo na svim grobovima. Buketi krizantema, tog prepoznatljivog Svisvetskog cvijeæa i zapaljene svijeæe znak su da one koje smo nekad voljeli, koji su nam znaèili mnogo, a sada vi¹e nisu s nama, nismo zaboravili. MD Evidentirano Ipak, bli¾e Vukovaru Na razini Zapovjedni¹tva osjeèkog zbornog podruèja dogovoreno je s UNPROFOR-om da æe skupina prognanika i majki nestalih i poginulih vukovarskih branitelja zapaliti svijeæe kod kontrolnog punkta Za¹titnih snaga UNa prema Marincima na blagdan Svih Svetih. No, to nije pokolebalo kolonu koja je odluèila doæi ¹to bli¾e Vukovaru i ¹to bli¾e svojim mrtvima zapaliti svijeæe i polo¾iti cvijeæe. Mar¹ruta je promijenjena i nakon svete mise, koju je u kapelici nu¹tarskog dvorca slu¾io pater Branimir Kosec, ¾upnik iz Borova Naselja, ova tu¾na kolona od oko 1000 ljudi krenula je cestom prema Br¹adinu. Prelazak mosta znaèio je prvi prelazak civila preko crte razdvajanja, prvi prelazak iz obranjene u okupiranu Hrvatsku. Kolona je hrabro i bez straha krenula dalje premda su hrvatski vojnici, koji su osiguravali cestu do crte razdvajanja, po¹tujuæi dogovor, ostali s desne strane Vuke. Osjeæaj da Hrvati ponovo hodaju cestom koja vodi u Vukovar, cestom kojom smo bezbroj puta do rata odlazili u Vukovar, Ilok, Borovo, Vuèedol, Adicu, Erdut, Dalj. Sve to budi uspomene, ali i suze radosnice ¹to smo ipak ponovo, makar na djeliæu svoje zemlje, makar samo na kratko, ali eto, to smo im bez oru¾ja uspjeli uzeti. Magla koja se tek poèela dizati ne da pogledu ba¹ daleko, ali vidi se dovoljno. Neobraðena zemlja, korov svuda vi¹i od metra. Potpuna suprotnost onome ¹to je s desne strane Vuke. Tamo su njive obraðene, nema korova, tamo su ljudi. Majke koje su bile na èelu kolone idu dalje ne osvræuæi se na vojnike. Pomalo zbunjeni pripadnici ruskog bataljuna za¹titnih snaga poku¹avaju zaustaviti kolonu obja¹njavajuæi da æe Srbi pucati, da se dalje ne smije, ali majke jednostavno odgovaraju: neka pucaju! Plavci u nemoæi oni su uostalom stalno u nekakvoj nemoæi da uèine bilo ¹to cestu zapreèavaju oklopnim transporterom. Kolona se ipak morala zaustaviti. Oni u prvim redovima upaljene svijeæe stavljaju na transporter, netko je objesio torbu punu cvijeæa o cijev topa, a jedna ¾ena koja se popela na transporter u cijev je ugurala svijeæu s hrvatskom trobojnicom. UNPROFORac na transporteru vi¹e moli nego ¹to nareðuje da kolona stane, a na poku¹aj majki da krenu dalje odjekuje nekoliko rafala iz automatske pu¹ke jednog od plavaca. To kao da je bio poticaj svima da jo¹ odluènije ustraju na putu prema Vukovaru. Pripadnici Hrvatske vojske, koje smo ostavili kod mosta, ubrzo su dotrèali do transportera jer rafali koji su se èuli mogli su imati i tragiène posljedice. Majke i svi oni koji su izgubili nekog svog u Vukovaru poèinju gubiti strpljenje i na silu ¾ele dalje. Vojnièko uvjeravanje, plavaca i èasnika HVa, te umirivanje kolone od strane sveæenika iz Nu¹tra i Borova Sela ipak smiruju nagomilani bijes i na oko 500 metara od paèetinskog puta izmoljena je molitva za sve pokojne, zapaljene su svijeæe i polo¾eno cvijeæe. Poku¹aj oko 1000 prognanika i majki poginulih i nestalih u Vukovaru da doðu ¹to bli¾e Vukovaru okupio je i brojne Vinkovèane i Nu¹tarce. Sudionici ovog marta bili su i èelnici na¹e ¾upanije: ¾upan gospodin MATEJ JANKOVIÆ, vinkovaèki gradonaèelnik dr. DRA®EN ©VAGELJ, gospodin IVAN TREBER, te saborski zastupnici gospoda VERA STAN1Æ i gospodin DRAGO ERES. U dvori¹tu nu¹tarskog dvorca za sve sudionike prosvjednog mar¹a i poku¹aja da se upale svijeæe i polo¾i cvijeæe na blagdan Svih Svetih ¹to bli¾e Vukovaru, Nu¹tarci su priredili tople napitke i sendvièe jer velik je broj onih koji su do¹li iz Zagreba. Nakon toga kolona se mirno uputila natrag u Nu¹tar i sve je zavr¹ilo tiho i dostojanstveno, ba¹ kako su sudionici ovog mar¹a i ¾eljeli. I na kraju konstatacija: Ipak smo do¹li bli¾e Vukovaru, ipak je prijeðena crta koju je neprijatelj zacrtao. Vi¹nja Mi¹in Foto: Gaunt-Smajiæ Buduænost je na¹a! MD Evidentirano Razgovor s Verom Staniæ, saborskom zastupnicom Bit æu prva na èelu kolone! Kada sam prvi puta bila u Vukovaru 1991. U rujnu iste godine do¹la sam ponovo, sada veæ u grad u poluokru¾enju, a dolaskom s konvojem koji je trebao izvesti ranjenike iz vukovarske bolnice i prenoæiv¹i u vukovarskoj vojarni, tada sam veæ gotovo bila sudbinski vezana za ovaj grad. Ne mogu nikada zaboraviti tu noæ u vojarni. Ne zato ¹to sam se bojala za svoj ¾ivot, veæ zato ¹to sam do¾ivjela svu stravu srbijanske propagandne ma¹inerije i sve one predstave koje su oni izvodili za svijet. Tu noæ major Sljivarèanin pripremio je pravu gozbu za Europske promatraèe. Veèeri sam bila i ja nazoèna. Osim peèene prasetine, tu je bilo jo¹ jela, a toèio se iskljuèivo najfiniji konjak s pet zvijezdica. Svi, pa i Evropski promatraèi dobro su znali da proæi konvojem kroz Sajmi¹te znaèi otvoriti zlikovcima put u Vukovar. I sada kad se toga sjetim, hvata me bijes. Kada se krene za Vukovar, bit èu na èelu kolone, vidimo se! Pokopana je na mjesnom groblju u Tugarima kod Omi¹a. MD Evidentirano Memorijalni centar Domovinskog rata Marice... Danas je to vojarna 204 vukovarske brigade, a u sklopu nje je muzej. Za vrijeme rata sama vojarna bila je u rukama hrvatskih snaga- ZNG i HOS-a. Mjesto je malo izvan puta kolone sjeæanja, pa nije bilo mnogo posjetitelja, osim starih lisaca koji imaju ¾elju da vide malo vi¹e, i hodaju svojim putevima. Veæina izlo¾aka su te¾e naoru¾anje zarobljeno u ratu, od tenkova i oklopnjaka pa do rijeènog broda. Ovaj MIG 21 je takoðer na¹ao mjesto tamo. Obratite pa¾nju na onaj najveæi top, domet mu je oko 25 km, a granata te¹ka 25 kg. Bio je poprilièno tmuran dan, pa nismo do kraja istra¾ivali, ali mislim da æe vam se i ovo dopasti. U poèetku su obavljali izvidnièke, a poslije i borbene zadaæe. Meðu najaktivnijima bio je Samostalni zrakoplovni vod u Operativnoj zoni Osijek, osnovan 8. Vod je djelovao s improviziranih uzleti¹ta u okolici Ðakova pomoæu nekoliko malih sportskih zrakoplova i velikih ali sporih poljoprivrednih aviona Antonov An-2, prvobitno namijenjenih prijevozu ranjenika. Ti su zrakoplovi u poèetku u sanducima s padobranom izbacivali pomoæ opkoljenom Vukovaru. Zatim su dosjetljivi oru¾ari od plinskih boca napunjenih eksplozivom poèeli izraðivati takozvane bojler-bombe, pa je na neprijateljske polo¾aje padao i smrtonosni teret. Borbene aktivnosti osjeèkog voda imale su itekako va¾ne moralno-psiholo¹ke, pa i materijalne uèinke. Jugo-vojska je uskoro poèela respektirati neoèekivanu pogibelj iz zraka koju, unatoè tehnièkoj nadmoæi, nije mogla zaustaviti. Zbog toga je u blizinu boji¹nice dopremljena raketna pukovnija iz Srbije, naoru¾ana najmodernijim protuzrakoplovnim raketnim sustavom KUB-M SA-6. Memorijalni muzej Domovinskoga rata smje¹ten u prostorima vojarne 204. Posjetitelji mogu vidjeti brojna vojna vozila i oru¾je, a kroz Muzej struèno vode djelatne vojne osobe, veæinom sudionici Domovinskoga rata. Muzej radi svakim danom od 8 do 16 sati, a dolaske u neko drugo vrijeme kao i dolaske veæih skupina potrebno je najaviti na br. Ulaz se ne naplaæuje. Imao sam dva krasna sokola, Jedan Marko, a drugi Nikola. Dva sokola dva prelijepa sina, Pozvala ih mila Domovina Neka brane zemlju pradjedova Od du¹mana i ljutih vukova. Obojica za Dom ¾ivot dali Junaèine bili i ostali. ®ali Bo¾e ufanja i nada, Pravi Hrvat i dan danas strada. Mene, starca, èasnog Marijana, Osudio zakon sa Balkana; Razbio sam ploèu æirilice Da ne ru¾i pismo latinice. Vukovar je grad slavnih heroja Krasna zemlja i moja i tvoja. Kojeg stranca na¹e sunce grije Nek po¹tiva zakon Kroacije. Vi sudite, ja æu razbijati, Da vidimo kom æe dodijati. Kad me moja Hrvatska sahrani, Raðat æe se drugi Marijani. Marija Dubravac Brisbane Radi toga ¹to je 2 rujna pro¹le godine èekiæem razbio postavljenu dvojeziènu ploèu na zgradi PP Vukovar Opæinski sud u Vukovaru donio je presudu protiv Marijana ®ivkoviæa. On je prema toj presudi osuðen na devet mjeseci zatvora ili dvije godine uvjeta. Uz to mora platiti i tisuæu kuna kazne. Ubili su mi dva sina. Trebali su ubiti i mene pa bi bili mirni svi. Ipak, ne stidim se i ne bojim se. Ploèu sam razbio po danu ne skrivajuæi se. Ka¾em to jer ne znam tko æe osuditi te koji su ploèe postavljali po noæi, rekao je ®ivkoviæ komentirajuæi donesenu presudu. Podsjetio je da je u Domovinskom ratu izgubio dva sina, Marka i Nikolu. Mislim da bih imao pravo tu¾iti ovu na¹u nepravednu dr¾avu da mi vrate ili namire moje sinove. Tko god je na vlasti ja i svi moji prijatelji æemo se truditi da svima bude jednako i da su svi za¹tiæeni, rekao je ®ivkoviæ. On je i prije toga datuma, 2 rujna, u Veèernjem listu najavio da æe upravo on biti taj koji æe razbiti postavljenu dvojeziènu ploèu. Tada je njihovo postavljanje bilo neizvjesno. Toga 2 rujna ploèe su postavljene, a oko podneva i poslije naguravanja sa policijom koja je osiguravala ploèu na PP Vukovar ®ivkoviæ ju je èekiæem razbio. Slike razbijanja te ploèe vrlo brzo su obi¹le Hrvatsku i svijet. Evidentirano Plakata svih pet poginulih zapovjednika Sajmi¹ta na fasadi doma Negdje oko Bo¾iæa 2014. Tema je uvijek jedna, za¹to nas je napustila dr¾ava koju smo obranili i saèuvali te osobito zar su Hrvati izgubili svoju vjeru u obrambenom domovinskom ratu, a njeni agresori istu preuzeli. Pitali smo se ¹to to mo¾emo mi koji nismo ni na jednoj poziciji ni opoziciji u sustavu vlasti. Znali smo da ne mnogo u biserju i zlatu, ali bijasmo svjesni da pognute na¹e glave valja uzdignuti. Tako se rodila ideja da u magmi svih strahota gradu Vukovaru mora niknuti Dom Veterana i Centar Veterana branitelja i vojske. Ne¹to prije minulih Predsjednièkih izbora, toènije 9. Dvadesetak nazoènih na istom je naglasilo da se ne radi o akciji u vlastitu spomen nikoga pa tako ni same UHB Sajmi¹te. Buduæi da se o mnogoèemu i nakon 24 godine ¹uti vrijeme je za konkretnost, kako znanstveno tako i djelom po¹tovanja. Sajmi¹te je strati¹te mnogih junaka i heroja kako mrtvih tako i ¾ivih kao ¹to je vojarna zloglasne JNA, logor Velepromet, Kukuruzni put, zadnji koraci prema Ovèari, mjesto pogibije svih pet zapovjednika toga dijela Vukovara i èak 174 hrvatska branitelja, znatno veæeg broja ranjenih i obe¹èa¹æenih iz svih dijelova domovine u toj bici za doslovno svaki pedalj hrvatskog tla i imovine, a jo¹ uvijek bez ijedne osuðene osobe za ta zlodjela!? Admiral Ante Budimir tada je s pravom kazao da smo ratovali za Domovinu, no da nas je dr¾ava izdala te da svatko mora imati na umu da su na¹i ratnici osigurali dr¾avi ogromnu imovinu i unijeli u njeno vlasni¹tvo kojom ova nikako gospodari i koja ju uni¹tava i prodaje po damping cijenama te da nitko na vlasti ne govori o domovima za rehabilitaciju kojih bi moralo biti barem na tri mjesta u razlièitim regijama, Slavoniji i Baranji, Zagorju i Dalmaciji. Neki od nazoènih akciju su poku¹ali pretoèiti u vlastitu samodopadnost i mo¾ebitni izvor dodatnih prihoda kao dr. Kre¹imir Bu¹iæ, a neki su skeptièno poku¹ali tako reæi odradi toèku za javnost preko nazoènih medija kao ¹to je to bio gradonaèelnik gospodin Ivan Penava èiju je nakanu ovaj tekstopisac, kao pravni savjetnik i jedan od koordinatora UHB Sajmi¹te, odbio kao sadr¾ajno i formalno pravno neosnovanu tako da predlo¾eni sporazum nije potpisan. Mic po mic, bez zlobe i zavisti gospodin Penava shvatio je èistu namjeru i znaèaj inicijative tako da je otvorenu pru¾io ruku i materijalnu pomoæ u skladu s moguænostima te je Grad Vukovar snosio nemali materijalni teret sveèanog otvaranja, 10. Na drugom sazivu odr¾anog u prostorijama ®upne kuæe Kraljice muèenika u Vukovaru, podijeljeni su konkretni zadaci i odraðeni koordinatori za ¾upanije i sredine u kojima postoji bilo kakva veza, u prvom redu samog Domovinskog rata i Vukovara pa je tako odreðeno petnaest koordinatora koji bi trebali djelovati kao promotori jer je hrvatsko novinstvo u da tako ka¾em mi¹joj rupi i slu¾bi destrukcije RH-e. Tada je od tri prijedloga prihvaæeno da se ide na kupnju manje kuæe na adresi Sajmi¹te 6, nasuprot Doma zdravlja koja je legalno izgraðena i koja ima cca 750 kvadrata graðevinskog terena. Otvoren je poseban raèun, internetska adresa te pronaðen donator za izradu sveukupne projektne dokumentacije i ishoðenje svih akata graðenja u tvrtci GRAVIM d. Ova tvrtka æe 17. Ubrzo potom Grad Split, na èemu se usrdno valja zahvaliti njegovom gradonaèelniku, gosp. Ivi Baldazaru, probija led i uplaæuje prvu donaciju, a Grad Vukovar, Vukovarsko Srijemska ¾upanija i Hrvatska katolièka Crkva hvataju se posla i ubrzano rade na pobolj¹icama i adaptaciji, kako kuæe tako i terena te pripremi otvorenja da bi mali objekt u materijalnom smislu postao enormni zama¹njak akcije kojoj bi se trebali odazvati bilo novèano bilo u materijalu ama ba¹ svi pravni subjekti, dakle, sve pravne i fizièke osobe hrvatskog puka pa makar i preko humanitarnog telefona koji æe biti otvoren nakon usklaðenja i potvrde novog Statuta UHB Sajmi¹te. Oèaravajuæa radost otvorenja Vrlo pametno, jednostavno i apolitièko otvorenje obradovalo je sve unatoè svim bolima oko tri stotine nazoènih, a meni osobno je ¾ao ¹to svi nisu bili i na prigodnom domjenku u Osnovnoj ¹koli Antun Bauer. No, i tu su pokazali svoju karakternu velièinu pa i oni najte¾i invalidi kao ¹to je to uèinio i sam Ðuro Glogo¹ki. Naime sami Vukovarci i stanovnici bli¾ih naselja mjesta za oko 250 uzvanika pripremljenih u ¹kolskoj dvorani prepustili su onima koji su do¹li iz Dubrovnika, Tinjana, Imotskog, Ivanca, Vara¾dina, Paljuva i drugih mjesta koji su prevalili dug put da se uvjere u èestitost i vrijednost akcije. Program je zapoèeo impresivnim dekorom crkve Kraljice muèenika u Vukovaru i Svetom misom za sve stradale i obespravljene branitelje uz ¹est sveæenika, mlade misne asistente odnosno ministrante u bijelim opravama i pjevaèki zbor, a dupkom puna bogomolja odisala je unatoè svim nedaæama odom radosti. Ispred samog doma branitelja, kratkim govorom zahvalnosti obratio se Nikole Tarle predsjednik UHB Sajmi¹te nakon èega je slijedio blagoslov veleèasnog Mate Martinkoviæa i presijecanje vrpce. Dalibor Toma¹iæ, sin posljednjeg zapovjednika Sajmi¹ta, Josipa Toma¹iæa zvanog Osa i roditelji poginulih branitelja Zlatko Menges te Petar Èikotiæ simbolièno su otvorili dom koji æe izrasti u mjesto vjeènog po¹tovanja. Boènu fasadu uresila je plakata svih pet poginulih zapovjednika toga dijela grada za koje na ¾alost mnogi nisu ni èuli, a sama dr¾ava vi¹e-manje ih i ne spominje kao da su statistika. Ne mogu pre¹utjeti ono ¹to je nekada¹nja Ministrica branitelja i Premijerka, gospoða Jadranka Kosor kazala kada je pozvana na pogreb dragovloljca i po svim pokazateljima junaka koji je uni¹tio najvi¹e tenkova i oklopnjaka neprijateljske JNA bojovnika Andrije Mariæa za one koji ne znaju i na Trpinjskoj cesti on je uni¹tio najvi¹e tenkova ili to pripisuju vlastitom uspjehu kao sada¹nji Ministar Predrag Matiæ, èak i onaj tenk te oklopnjak u Smrdelju kod Donjeg Zemunika uni¹tio je vjeèno ¾ivi Andrija Mariæ, a. Dakako, nije se odazvala pozivu. Mo¾e li netko uopæe izreæi vi¹e licemjerje, mislim da ne. Da se to ne bi ponovilo i s ovih pet heroja i viteza ta slika mora grmjeti po Republici Hrvatskoj i svim srcima domoljuba u svijetu. Oni su bili svjesni i spremni dati sve ¹to imaju, a to je ¾ivot. Ovo je vrsna razlika izmeðu dragovoljca i branitelja, kako bi ¾ivi pomirili mrtve, a navodimo ih po redoslijedu pogibije. To su: - DAMJAN SAMARD®IÆ zvani Veliki Bojler - PETAR KAÈIÆ zvani Srednji Bojler - VELIMIR ÐEREK zvani Sokol - IVAN POLJAK zvani Sokol - JOSIP TOMA©IÆ zvani Osa Da se ne smiju prepustiti zaboravu istakli su i gradonaèelnik Vukovara, Ivan Penava, njegov zamjenik Marijan Pavlièek, Igor Gavriæ predsjednik gradskog vijeæa Vukovara, do¾upan Vukovarsko Srijemske ¾upanije ®eljko Cirba, predstojnik ®upnog ureda Marinko Beljo, gradonaèelnik Otoka Josip ©ariæ, hrvatski akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti domovine i dijaspore, kipar Dubravko Radman, predsjednik udruge stopostotnih invalida Domovinskog rata Ðuro Glogo¹ki te mnogi drugi. Nadamo se da ste i vi dragi èitatelji istog mi¹ljenja. Med u mlijeko prigodnog programa dali su èlanovi kulturno umjetnièkog dru¹tva Stari Hrastovi 2000 iz Novog Travnika, KUD-o Seljaèka sloga iz Bogdanovaca te KUD Josip Kozarac iz ©titara. Svojom izvedbom pjesme neobiènim stilom i tekstom koji podsjeæa na Slavonski beæarac, skladnom no¹njom graðanskom i onom, kako vele, obiènog puka, odu¹evili su nas izvoðaèi iz Novog Travnika pa im velika hvala. Bili su jednostavno kazano, neprocjenjivo oèaravajuæi. Ovom izvoru novog smjera branitelja nazoèili su i ¾ivi svjedoci postrojbi koje su vojevali ovom gradskom kvartu grada Vukovara prsa u prsa i drugim rati¹tima. Pre¾ivjeli borci PU Vara¾dina do¹li su kao postrojba, a odazvali su se dragovoljci iz Na¹ica, Ðakova, Osijeka, Omotskog, Dubrovnika, Zagreba, Ivanca i mnogih drugih sredina. Neki kao ¹to je to uèinio Nino Iviæ Mandiæ javili su se pismom iz bolnice ili pak telefonom kao Ivica Arbanas zvani Lipi lijepi na dalmatinskom narjeèju, o. Utjeha dragovoljca Nina Mandiæa Iviæa Iz bolnice u Zagrebu primljeno pismo ratnika Sajmi¹ta Nina Mandiæ Iviæ, proèitano je u cijelosti. Ono je u svim segmentima antipod grmljavini ispraznih politièara, kako pozicije tako i opozicije, kao ¹to je to bio i juèera¹nji govor premijera Zorana Milanoviæa u Vukovaru ili buljooki pogled Igora Dragovana mom prijatelju u hotelu Lav neposredno prije njegova dolaska na njegovu zamjedbu da takvi jo¹ nikome nisu donijeli korist osim sebi i da ne tra¾i po stolovima slike svoje. Tko zna mo¾da je htio zadiviti igraèe i vodstvo HNK Hajduk iz Splita koji su upravo tada bili na objedu ili moje drage Torcida¹e iz Ka¹tela koje sretosmo skupa s fetivim Dinamovcima i pripadnicima 5. GB-e, kod ®eljka Èorak. Rijetki, boja¾ljivi osmijeh upuæivao je na pronaðeno dostojanstvo. Potvrda sebe, potvrda svoga u kolopletu razbijanja kasnih osamdesetih i poèetkom devedesetih godina pro¹log stoljeæa, svih oblika totalitarizma u svjetskom razbuktanom procesu, èinila se toliko dosti¾na. Èinilo se da æe zora, koja je netom zarudila roditi predivan sunèan dan, da æe nam konaèno svanuti predugo sanjana sloboda, bez oluja i tmasnih oblaka, bez razaranja i krvi, sakaæenja i poni¾avanja mr¾nje i neizljeèive bolesti. A opet, tu kraj nas u na¹em susjedstvu, èula se nekakva zloæudna galama, èula se èak i ona muèna ti¹ina, izbijajuæi èak i one poglede prijatelja, susjeda, roðaka, medija. Vladajuæa politika velikosrbijanskog stroja i dalje grmi nad cijelim hrvatskim prostorom, emisijom sve tmurnijih oblaka i grmljavinom. Njen oru¾ani stroj, izgraðen uglavnom znanjem pameæu i bogatstvom hrvatskog èovjeka, prvotno pritajeno, potom svom te¾inom i sredstvima, vrijeðajuæi zdrav razum i osvije¹tenu du¹u slobodnomisleæeg, humanog i bogoponiznog èovjeka, obru¹io se svom silinom , na sve ¹to im je stajalo na putu. U svoj ¾estini, veliko srbijanski ratni stroj obru¹io se na najveæi dio tek progla¹ene samostalne hrvatske dr¾ave, provodeæi koncepciju spr¾ene zemlje, posebice na liniji planom zacrtane velike Srbije, Virovitica-Karlovac. Svaki vukovarski kvart, svaka ulica, svaka kuæe skuplja se stvarajuæi vojsku neuni¹tivih ratnika. Iako nikako i slabo naoru¾anih, bez struène izobrazbe i ¹kolovanja, bez logistike, imala je ustroj prave moderne vojske obrambenog karaktera kao u doba Ilira. Na isti naèin, ali u znatno surovijim okolnostima, stvaran je u krvi sajmi¹tanski vojni stroj. Sajmi¹te je rano poèelo krvariti pa je godi¹njica obilje¾avanja mogla biti i ranije ili bilo koji drugi nadnevak jer je velikosrbijanski pir na Sajmi¹tu uvje¾bavao i provodio svoj krvavi pir. Svaki djeliæ na¹eg Sajmi¹ta izlo¾en je ogromnim stradanjima, uliène borbe bile su doruèak, ruèak i veèera, na¹a svakodnevnica. Borbe prsa u prsa, stalna promjena linija bliske borbe zahtijevala je velik broj boraca, tako da je kroz ovu mikro toèku rati¹ta pro¹lo i najveæu broj ratnika uopæe. Pomagali su nam branitelji iz svih dijelova grada, domovine i svijeta, a meðu njima i oni koji za Vukovar nikad nisu ni èuli. Navest sve je nemoguæe, ali svako ime sjaji i sjajit æe dok je Hrvatske. Govoriti o Sajmi¹tu i danas je te¹ko, jer izaziva muèna sjeæanja na krvnièku vukovarsku vojarnu, na tkz. Ono znaèi i Velepromet, najveæa strati¹te civila kroz èije je hangare i prostore pro¹lo vi¹e od sedam tisuæa pre¾ivjelih nezapamæenu torturu i poni¾avanje, a za svakog desetog iz ovog logora smrti nije bilo izlaska. Licemjerje, demagogija i diskrepancija vlasti Nekoliko dana po drugom sazivu inicijative, dakle u o¾ujku ove godine, upuæen je pismeni zahtjev Ministarstvu branitelja, Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru radi potpore projektu. Uz to s ministrom Predragom Matiæ je za dan grada Vukovara blagdan Svetog Filipa i Jakova obavljen razgovor na istu temu s ¾eljom da mjerodavno ministarstvo iznaðe moguænost za 250 000 kuna kako bi se realizirala prva faza projekta. Navedeni su svi relevantni sadr¾aji kao Doma Veterana tako i konaènog cilja Centra Veterana u Vukovaru. Poslo¾ene su ideje uz moguænost korekcije i upozoreno na to da bi Centar Veterana u Vukovaru imao svoju opravdanost i u èinjenici da je na¹a zemlja èlanica NATO Saveza pa æe uvijek nu¾no imati svoje veterane. Sadr¾ajno bi centar trebao imati moguænost za primarnu zdravstvenu, lijeènièku i rehabilitacijsku skrb, promotivni i rekreacijski kamp, smje¹tajne kapacitete, izleti¹te, kino dvoranu koja mo¾e biti i kongresna, ugostiteljski sadr¾aj s veæom blagovaonicom i moguænosti kori¹tenja za organiziranje prigodnih dogaðaja kao ¹to su pirevi i slièno, izleti¹tem, ribnjak, park, ¹portske terene i manju dvoranu, otvoreni i zatvoreni bazen i drugo da bi se sadr¾ajno oplemenila sveobuhvatnost centra i stvorila moguænost samoodr¾ivosti. Svakako, predviða se i smje¹taj veterana u poznim godinama jer nas pamet uèi da æe mnogi veterani ostati samci koji ne æe imati kamo jer nemaju porodice pa bi im taj centar bio ujedno i dom u kojem æe moæi ¾ivjeti, naravno uz naknadu koja bi bila realna i proporcionalna njihovoj mirovini, a ujedno bili dodatni prihod samoodr¾ivosti Centra Veterana. Tijela najvi¹e dr¾avne vlasti vi¹e od pola godine o istom ¹ute, kao i mediji kojima je to poslato, ¹to najzornije pokazuje koliko je lo¹a politika, ujedno i slu¾bena kad je u pitanju na¹a dr¾avna politika, na¹a konstanta. Nisu se udostojili napisati niti jednu rijeè, ne!? Ljubopitna gospoda jo¹ uvijek ne znaju ¹to èine. Opro¹teno im je no nikad ne æe biti zaboravljeno jer kako ka¾u ponosni Istrijani, jo¹ Hrvatska ni propala dok mi ¾ivimo. I bez ièije struène pomoæi dokazati se mo¾e da se za pet puta manji iznos mo¾e izgraditi centar koji bi imao u svakom trenutku moguænost sveobuhvatnog prihvata sedam tisuæa ljudi. A tek izbor gradova, odnosno sredina u kojima se oni eto trebaju izgraditi, mo¾emo slobodno nazvati Memorandum Sanum 3. Dragovoljci zbijmo se Vjerojatno i oni koji nisu pèelari ni biolozi znadu da se svaka pèelinja kuæica u saæu mikromilimetarski geometrijski podudaraju, identiène su bez obzira na svog stanara, pèelu. Tako se i mi branitelji trebamo rojiti i povezati na ¹to je ukazao i Nika Tarle pozivom svim udrugama Vukovara da zajednièki sjednu za stol. Isto vrijedi za sve jer samo tako mo¾ete pobijediti ¹tetoèine i ¹tetnike koje vas na svekolike naèine cijepaju da bi samo oni bili determinirani za vlast u svim segmentima. ©to prije to shvatimo biti æe nam lak¹e. Vjerujte mi, u svim sredinama gdje su bila rati¹ta iste su ili bitno iste situacije i problemi. Snimajuæi vi¹e od deset godina i sakupljajuæi podatke u svoju vlastitu glavu, da barem budem svoja budala, prvo oru¾je na rati¹ta dostavili su udba¹i tako kolokvijalno nazivam sve pripadnike tajnih slu¾bi prve nepodop¹tine uèinile su njihove sluge, a prve ¾rtve bili su nedu¾ni ljudi. U svim sredinama pojavili su se kraljevi alkohola, nafte, lakih ¾ena, duhana i najopasnije pandemije svih bolesti, droga. Jednom rijeèju izvora bud¾eta. Zapovjednici i njihovi zamjenici veæinom su nekoliko dana ili neposredno prije neprijateljskog napada napustili rati¹te ili pak ostali nepoznati obiènim smrtnicima. Meðu njima na opæu sramotu ima i generala HV-e. Ustroja obrane i linije obrane, crta povlaèenja, strukture zapovijedanja, adekvatnog naoru¾anja, logistike i inog nije bilo. Sve je bilo prepu¹teno sluèaju, èak je bilo bojovnika na crti obrane bez pu¹ke, bombe ili granate. Tek nakon godinu dana rata uslijedio je pomak. Oni su voðeni jedino vlastitim interesima i stranaèkim uhljebljivanjima. Münchenske bojne, pro¹le su najbolje. Besramno su zauzeli dr¾avne polo¾aje te uz pomoæ profitera kako prijeratnih tako, ratnih i poratnih tro¹eæi neodgovorno dr¾avni novac i dr¾avne kredite kanalizirajuæi ga na tajne raèune od Austrije, Cipra, Lihstenstaina do Bankoka, ali vjerovali ili ne Beograda. Saèinili sijaset tajnih ortaèkih ugovora da bi saèuvali od naroda opljaèkanu imovinu i drugo. HNB-u uèinili su nedodirljivom koja nas je uz pomoæ stranih bankara, uèinila robovima vlastitih dugova, a ona sama nikome ne odgovara. Ako ne vjerujete proèitajte Zakon o HNB-ai, o. Pljaèka milenija jest tkz. Pretvorba i privatizacija, a sirotinja uglavnom seljaci i radnici bez posla uz pomoæ emocionalno odreðenih i socijalno svjesnih te manjim djelom nacionalnih fanatika, ginula je u borbama, da bi im licemjeri na pogrebu govorili da su hrabro polo¾ili ¾ivot na oltar domovine!? Zar je to bio cilj na¹e odluke!? Nakon protokolarnog sadr¾aja sreo sam se s prijateljima iz 3. Splitske brigade od kojih su dvoje ranjeni upravo u mom selu te dragim prijateljima koje upoznah upravo na slavonskom rati¹tu iz Vukovara, Osijeka, Vinkovaca, Nijemaca i drugih krajeva, shvatite me iz osobne sramote dr¾ave i èina prema meni poèetkom o¾ujka 1992. Zaista nema tog povjesnika, dr¾avnika ili pjesnika koji bi kazao vi¹e. Upravo tako shvatite i vi ovu akciju i svoj obol koji ste dali u obrani svega onoga ¹to èini nekoga èovjekom i svih ljudi i njihovih bitnih razlika koje ih èini narodom. Shvatimo da svi hrvatski veterani, ne samo pojedinci, zaslu¾uju poseban i bri¾an postupak, po¹tovanje i suosjeæaj, kako za vrijeme svog ¾ivota tako i posthumno. Neka nam ovo bude misao vodilja i uhvatimo se za jedan ¹tap, istina je Bog i kontra nje nema protuotrova. Ostvarimo jasnu strategiju sveobuhvatne skrbi sada¹njih i buduæih Veterana te se odazovite pru¾anjem pomoæi projektu na bilo koji naèin i ne dopustite da osloboditeljski Domovinski rat postane tuðe groblje. Vratimo optimizam zaboravljenim junacima, obitelji, po¹tujmo razlièitost te dignimo srca i èela u Vukovaru za jedinu domovinu na¹u, Hrvatsku. Novèane donacije, a svaki donator i zaposlenik mjerodavnog dr¾avnog tijela uvijek ima pravo na informaciju o ovom projektu, mo¾ete uplatiti na raèun otvoren kod Splitske banke. IBAN HR23300031553491524 Usrdno vas molimo, budite i vi æelija na¹eg saæa, akcije radi ostvarenja navedenog cilja. Ante Baraba Mi¹, Vukovar, 10. Pismo mrtvom ratniku Nisam ti dugo pisala, dugo. Nisam ti mogla pisati jer nisam na¹la snage u sebi opisati ti sve borbe koje imam ovdje na ovome svijetu, dolini suza, dolini u kojoj ne samo da se nije ni¹ta pobolj¹alo, nego je sve gore i gore. Zna¹, svaki tjedan umre po jedan branitelj ili braniteljica. Tu¾no je ¹to si mnogi od njih sami oduzmu ¾ivot, tu¾no je ¹to ispraæamo sami sebe svakim takvim sprovodom. Sve je te¾e saginjati se i polagati svijeæe, bacati zemlju... Nekako je najte¾e slu¹ati poèasnu paljbu... U stvari kad malo bolje razmislim, mi se nikada i nismo razdvojili, jer svaki tjedan dio du¹e nas sa ovoga tjedna ode gore k tebi. Zna¹, dajem sve od sebe, svi mi ovdje dajemo sve od sebe, ali pitam se koliko jo¹ imamo snage? Puno ti dugujemo, vjeruj dajemo sve od sebe. Ima tako nekih dana kada se pitam ima li kraja? Puno puta se pitam ima li smisla? Onda vidim zamotanu zastavu, onakvu kakvu i ja imam, onu na¹u najljep¹u hrvatsku, neke blijede drhtave ruke koje ju primaju i prinose srcu, naslanjaju na otvorenu ranu i tada znam - nema odustajanja. Nisam ti dugo pisala, ali zna¹, oni batinama ubijaju branitelje, one koji su bili klinci kad je bio rat. Zna¹, onog istog koji je kao i ti i mnogi drugi, bio u srpskom logoru. Kao da to nije bilo dovoljno... Onda su ga ovdje ubili, u tzv. Ma zna¹ ga sigurno, Darko Pajièiæ, na¹ branitelj. Deèko iz voljenog nam Vukovara, grada koji jo¹ krvari, grada u kojem rat nikako da prestane. Dugo ti nisam pisala, jer bilo me je sram... Kako sam ti mogla napisati da su tvoje kosti u zemlji koju si stvarao, a u kojoj nasilno uvode æirilicu. Onu istu kojom su bili ispisani tenkovi, mine, granate, avioni... Onu istu pod kojom su klali, muèili, silovali, masakrirali,pjevajuæi ubijali djecu i starce... Ti to zna¹, bio si u Vukovaru... Kako sam ti mogla napisati da po cijeloj Hrvatskoj poni¾avaju hrvatske branitelje, tvoje suborce, da po cijeloj Lijepoj na¹oj muèe 100%-tne invalide... Kako sam ti mogla napisati da Vukovarom hodaju sasvim slobodno i za¹tiæeno oni koji su silovali, koji su odvezli ranjenike iz bolnice i pobili na Ovèari zajedno sa medicinskim osobljem? Kako sam ti mogla napisati da u dr¾avnim slu¾bama rade oni isti èetnici kojima si morao predati oru¾je...? Kako sam ti mogla napisati da nas udovice, majke, oèeve i djecu poni¾avaju, vrijeðaju i mjere nam kolièinu boli, velièinu na¹ih rana, dubinu, njihov vijek trajanja? Nisam ti dugo pisala... Nisam i jo¹ mi je te¹ko, ali zna¹, u zemlji koju si stvarao, progone i na silu zatvaraju po zatvorima - u izmi¹ljenim procesima, samo da se udovolji onim srboèetnièkim marvama, jer eto to je demokracija, napredak... Na nas ¹alju interventnu policiju, èak i djecu branitelja zaposlenih u policiji, to da valjda interveniraju nad svojim pre¾ivjelim roditeljima i njihovim suborcima... Onda ¹alju branitelje na branitelje, jer ¹to æe, ljudi nemaju kruha, pod kreditima su... No u posebnim prigodama Sabado¹i - oni batinaju, puste te da se gu¹i¹ u vlastitoj krvi, a onda budu nagraðeni. Najgore od svega je to, ¹to ih mi kao porezni obveznici plaæamo. Vlast sustavno i bezoèno la¾e, krade, mulja, uru¹ava sve ¹to je krvlju obranjeno i stvoreno. Nisam ti dugo pisala, ali najgore mi je kada ka¾u da je na¹ sveti obrambeni rat bio graðanski!!!!! Eto, sad sam jedva napisala ovu strahotu. Pa ja znam da si oti¹ao iz Zagreba u Vukovar, dragovoljno, ja znam da si bio u logoru, ja znam... Kako sam ti mogla napisati da si mrtav, da sam mrtva - zbog vra¾jeg im graðanskog rata. Napali su na¹e invalide, zna¹ one najte¾e, a zna¹ li gdje? Dva puta si ispraæen sa Krunicom, jednom u rat, drugi puta u grob, a oni pljuju i gaze po tome. Ovèara je puna Krunica koje vape. Umorna sam od umiranja, umorna sam od smrti, od bolesti, od tuge. Od sprovoda, od crne zemlje u dlanovima, od gledanja blijedih, drhtavih ruku koje primaju zastavu. Od paljenja svijeæa, od poèasne paljbe, od toga nas ubijaju psihièki, mentalno, du¹a plaèe... Umorna sam od bijede i zvukova poklopaca kanti za smeæe, umorna sam moj ratnièe od odlazaka u bijeli svijet na¹e mladosti, na¹e pameti, na¹e buduænosti. Oni su na¹a buduænost, ali odlaze... Eto, hoæe¹ li da ti napi¹em kako sam èesto u na¹em Vukovaru i kako se na tom gradu i¾ivljavaju, ali imaju petlje doæi 18. Sjeæa¹ li se kada smo prvi puta imali hodnju, nije nas bilo niti 100-tinjak, ali nam je cilj bio da se patnja Vukovara nikada ne zaboravi, da svake godine bude sve vi¹e ljudi, da se na taj dan skupe svi domoljubi, svi branitelji i braniteljice, svi u koloni sjeæanja, koloni pijeteta prema Vukovaru, ali i Domovinskom ratu - Vukovar je simbol. E vidi¹, danas ta bagra koja se i¾ivljava i ubija tijelo i du¹u, ne samo grada nego i cijele Hrvatske, uredno imaju petlje doæi u NA©U kolonu. Nisam ti dugo pisala, jer ovo nije za raj gdje si ti, ovo je mo¾da za predzadnji Krug pakla. Moram privoditi pismo kraju. Ovaj mjesec je konaèno gotov, sada ide onaj u kojem dobivam Oscara za skrivanje samoæe i tuge - ti zna¹ koliko volim Bo¾iæ, ali ima na¹ih branitelja i njihovih obitelji koji eto imaju sreæu ¹to su ¾ivi, ali ne mogu biti u te dane zajedno, jer kao ¹to rekoh zatoèenici su, jo¹ uvijek brane ovu zemlju, ovaj na¹ hrvatski rod. Puno je tuge ali zna¹ puno je i inata u nama Hrvatima!!!!! Doæi æu ti zapaliti svijeæu, a ti ne brini, neka nitko gore od Vas anðela ne brine - dok god di¹emo, neæemo odustati i uspjet æemo. Oprosti ¹to ti dugo nisam pisala Ratnièe svjetlosti. Tanja Poliæ Markoviæ Evidentirano.